Autor Tema: Stihovi (Posjeta: 303592 vremena)

Fenix

Johann Wolfgang von Goethe
Pjev duhova nad vodama

Ljudska je duša
slična vodi;
S neba silazi,
k nebu se penje,
i opet dolje
na zemlju mora
u vječnoj mijeni.

Teče s visoke,
strme hridi
čisti mlaz;
Tad pršti ljupko
u oblacnom valu
spram glatke stijene
i, lako dočekan,
prozračan, struji
tiho sumoreći
u dubinu.

Štrče li grebeni
u susret slapu,
pjeni se srdito
s kama na kam
u ponor.

U plitku koritu
šunja se travnjakom
a u mirnu jezeru
pasu svoj lik
sva sazviježđa.

Vjetar je ljupki
ljubavnik vala;
Vjetar s dna miješa
zapjenjene vale.

Dušo čovječja,
kako si slična vodi!
Sudbo čovječja,
kako si slična vjetru!

Ujka Paja

Ti si moj Beograd
Aleksandar Marković

Tvoj pogled odlaže sve njegove ulice,
padaju stogodišnji spomenici,
i stapaju se oblaci,
Dorćola, Senjaka, Vračara,
u jedan jedini spektar,
koji me iznova rastura,
tera da se glupiram,
i podseća da sam i dalje,
samo stidljivi dečak.
Dunav i Sava se spokojno prepuštaju,
svojoj nepresušnoj predigri,
zaboravljajući na dnevni urlik,
na mostove koji ih ljutito posmatraju
kroz mračne fabrike i tužne ljude,
koje uporno nadjačava tvoj glas.
Sve postaje ti, čak si mu i Sunce ukrala,
pa baca u mrak milion i po,
i sebično te isijava meni,
terajući moje ruke,
da traže tvoje ruke,
moleći moje usne,
da mole tvoje usne,
za ugriz i osmeh,
koji mi ulepšava zidove,
i pretapa svaki stih u:
„Ti si moj Beograd“.

Fenix

Emily Dickinson
Jer nisam mogla za Smrt stati

Jer nisam mogla za Smrt stati.
Ljubazno ona stade za me;
U kočiji, uz Besmrtnost,
Nas dvije smo bile same.

Vozismo sporo, Smrt ne zna žurbe,
A i ja se oprostiti
Od posla i od dokolice.
Zbog njene uljudnosti.

Prođosmo školu gdje u igri
Hrvu se djeca mala;
Prođosmo žita što nas motre,
Prođosmo sunčan zalaz.

Il bolje, on pokraj nas prođe:
Od hlada rosa zadrhtala.
Jer haljina mi prozračna je,
Od tila tkivo šala.

Pred jednom kućom zastadosmo
– Ko zemlja da je nabubrila –
Jedva se vidjela jer njena
Streha tek hum je bila.

Minuše otad stoljeća
Al svako kraće je, ćutim,
No dan kad shvatih da su konji
K vječnosti okrenuti.

Ujka Paja

Pjesma
Carlos Oquendo de Amat

Za tebe
Imam osmijeh štampan na japanskom papiru

Gledaj me
Jer ti činiš da trava raste na livadama

Ženo
Mapo muzike bistrino rijeke svetkovino plodova

Na tvoj prozor
Vješaju bršljan automobilskih volana
I prodavači snižuju cijene svojoj robi
Dopusti da poljubim tvoj glas

Tvoj glas
Koji pjeva u svim granama jutra.

Fenix

Gabriela Mistral
Vidjeti ga ponovo

Zar se stvarno neće ponoviti, nikada?
Ni u noćima ispunjenim treptajima zvijezda, ili u čistom svjetlu
djevičanskih jutara, ili u žrtvovanim popodnevima?

Nikad, na kraju ograđenih staza
koje graniče s poljem, ili pored bilo koje
fontane obasjane mjesečinom?

Nikad, ispod zamršenog granja šume gdje,
zazivajući njegovo ime, dočekivah noći?
Niti u pećini koja uzvraća jecaje moje?

O, ne! Samo da mi ga je vidjeti ponovo, bilo gdje -
u malom djeliću neba ili u uzavrelom viru,
ispod spokojnog mjeseca ili u pobješnjelom užasu!

I, zajedno sa njim, biti sva proljeća
i sve zime, isprepleteni u jednom bolnom čvoru
oko njegovog krvlju umrljanog vrata!

Fenix

Enes Kišević
Valcer vir

Budi valcer vir,
Vrtlog vjetra nek te vije.
Budi glazbe dubok mir,
Budi sunce poezije.

Budi sve što ja ne mogu,
Što mi drugi zgazi, uze.
Vrati u ljubav vjeru Bogu,
Vrati vatri iskru suze.

Budi takva kakva jesi,
Ne mijenjaj se za sva blaga.
Uvijek nek' ti miso resi
Ona tiha patnja draga.

Ma koliko bila žena
Uvijek više tajna budi.
Budi šutnja al' iskrena
Nek' te vječno slute ljudi.

I daj duši svojoj strepnju,
Neka čezne, ljubi, pati.
Daj ljepoti smrti zebnju,
I u ljubav vjeru vrati.

Budi suza na dnu mora
Što je osmijeh oka krije.
Budi žubor sa izvora,
Budi sunce poezije.

Ujka Paja

Molitva ljubavi
Josip Pupačić

Kad me ispuniš
postajem svijetao iznutra
i, svijetleći, obasjavam prostor
u koji te unosim

Kad te nestane
odjednom potamnim

Tvoje useljavanje i iseljavanje
preobražava me
kao što mijene preobražavaju godine

Ako sam godina koja po tebi ima svoja doba
daj
u trenutku moga djela
ostani prisutna u meni

Tek tako bih
nestvaran za život
sjao
iz krute skamenjene prošlosti
u nedodirnute zrakama tvoje nježnosti
tamne ponore duša.

Fenix

Josip Pupačić
TVOJA DUŠA ŠUTI I GOVORI

V.

Tražiti te ne znači živjeti
već slijep moliti gluhe ove predjele
da se tobom napuče

Vidjeti te ne znači umirati
već hrvati se sa sjenama mutnoga sna
u kome ti iščezavaš

Imati te ne znači hraniti se
već gladnim grlom tamaniti voće
i žednim grudima presušivati izvore

Izgubiti te ne znači osiromašiti
već bojati se pustoši
i naslućivati bijedu
koju iza sebe ne ostavljaš

Autor Tema: Stihovi (Posjeta: 303592 vremena)

Fenix

Odg: Stihovi

Ujka Paja

Odg: Stihovi

Fenix

Odg: Stihovi

Ujka Paja

Odg: Stihovi

Fenix

Odg: Stihovi

Fenix

Odg: Stihovi

Ujka Paja

Odg: Stihovi

Fenix

Odg: Stihovi