Autor Tema: Stihovi (Posjeta: 360910 vremena)

Fenix

Zvonimir Golob
Na trgu ispod sata

Svejedno da li ideš ili stojiš,
svejedno da li želiš ili ne,
taj dan će doći kojega se bojiš,
na trgu, ispod sata, i — bez nje.

I ništa neće zaustavit moći
tu prašinu tvog pješčanog sata
i jednog dana ili jedne noći
zatvorit će se i posljednja vrata.

Jer za tvoj život netko drugi bira,
svejedno da li želiš ili ne.
I bit ćeš sam sa zmajem od papira
na trgu, ispod sata, i — bez nje.

I nećeš čuti svoj udarac groma
na praznom trgu, sam i poslije svega.
Tu bit ce samo davni miris dunje
iz tvog djetinjstva ispod trula snijega.

Fenix

Mira Alečković
U mrazovita jutra

U mrazovita jutra ja šapćem još zemlji iz snova
zbog koje su gavrani smrti na ovu zemlju pali,
pevam za one što su sa srcem ostali dečijim,
za one što od snova nisu odustali.
Sad i nisam samo čovek,oči,i uši,
sad sam samo srce strasno,
ogromno srce ljudsko
i požar uspomena u mislima i duši
pijanica što je prvi put zaradu skucko
pa ne zna od kajanja kuda…
…i neka slobodno kaže ko hoće da sam luda
meni je milo, i dobro, i toplo ovako
dok tragom ljubavi starih idem ulicom grada
i samo mi je žao
kada me sa osmehom ne sreće svako,
kad besomučno bleje nekakva crna stada,
kad prašinu dižu nekakve kljunate ptice,
kad me sa dalekih reka gleda
ledeno staklo nečije neverice,
i samo mi je žao
zašto se čovečnosti osmeh još nije
široko rascvetao.
Sad uspomene u meni bezumno,šumno lete.
Danas si moja ljubav,
zemljo, sve moje klice klijaju danas iz tebe,
pijanac nisam, ni luda
ja sam isčeprkala otkriće za sebe,
otkriće sa bezbroj čuda.
Ja znam i danas kuda.

Fenix

Slavko Mihalić
NE OSVRĆI SE NIKAD

Ne osvrći se nikad i ne misli često
na neku davno pređenu stazu
jer sve što je bilo više biti neće
i svi smo mi ovdje samo u prolazu.

Ne plači za igračkom što je slomljena,
jer svi smo mi igračke u nečijoj ruci,
sudbina je ona koja konce vuče
i kada smo sretni, i kad smo na muci.

Ne, ne misli nikad da je moglo drugačije
ne tuguj za cvijetom što u tebi vene,
jer sve tvoje tuge, kad proleti vrijeme
bit će jednog dana samo uspomene.

Ne čeprkaj mnogo po prošlosti svojoj
i ne skupljaj po njoj mrve prošle sreće,
jer i mi smo mrve pod nebeskom kapom
i sve što je bilo više biti neće.

Ne žali za nekim koga više nema,
nego reci samo: lijepo nam je bilo
Sačuvaj ga negdje u sjećanju svome,
kao ptić što se na dnu gnjezda skrio.

Ne žali za vinom što je proliveno
i ne skupljaj stakla polomljene čaše,
jer jedino možeš da ozljediš sebe,
a vina još ima prepune su flaše…

Ne osuđuj život, ne proklinji snove,
ne teži za srećom što je nekad bila.
Tek treba sanjati! Tek treba letjeti!
A tebi još nisu polomljena krila.

I ne misli nikad da ne može bolje,
da ne može ljepše, da ne može više,
jer ti si još uvijek na početku knjige,
koju ovaj život otvara i piše.

Ne gledaj daleko i ne traži zvjezdu,
što se negdje sjaji na nebu visoko,
jer zvjezde su lijepe ali su daleko
a najljepša zvjezda sja u tvom oku.

I sve što je sada bit će samo prošlost,
niko od nas ne zna što ga sutra čeka,
a sreća je možda odmah tu, kraj tebe,
ni zauvjek prošla, ni tako daleka…

Ujka Paja

OBOJILA SI MOJ SVIJET
Mario Glavaš

Obojila
si
moj svijet
i
kako
ne razumiješ
nekad
kad ti se činim
neaktivan
i umoran
da
ja
ustvari
uživam
u
tebi
kad sviraš klavir
kad praviš jelo
plačem od sreće
koliko mi daješ
ti
nisi svjesna,
budalo,
da
držiš
moje srce u ruci
i
pumpaš ga.

Fenix

Slavko Mihalić
PRIBLIŽAVANJE OLUJE

Pogledaj one oblake, Vera, zašto šutiš
Nisam, zaboga, životinja, ali evo kiše
Kako je naglo zahladnjelo
Daleko smo od grada
U redu, Vera, nikad neću zaboraviti što si mi
darovala
Mi smo sada jedno i čemu govoriti
Žuti oblaci obično donesu tuču
Sve je već nijemo, zrikavci i žito
Ako ti želiš, možemo i ostati
Bojim se za tebe, za mene je svejedno
Gromovi su opasni u poljima
A mi smo sada najviši (i tako prokleto sami)
Mnogi će ratar večeras kukati nad zrnjem rasutim
iz klasja
Ne bih mogao pristati da toliko ovisim o
mijenama
Ne plači, Vera, to su samo živci
I oni slute oluju
Kažem ti, život je u svemu mnogo jednostavniji
Evo i prvih kapi, sad će početi urnebes
Zakopčaj haljinu, gle se i cvijeće zatvara
Ne bih si oprostio da ti se nešto dogodi
Dakako, ovo će mjesto u mojem sjećanju ostati
sveto
Molim te brže koračaj i nemoj se osvrtati

Ujka Paja

Romansa
Sanja Radojković

Nebo je noćas na more palo,
zvezdani grozdovi sjaje nad vodom,
noćas je vreme za nas stalo,
noćas se putuje srcem, ne brodom!

Mesec je noćas u tvome oku,
srebrni odsjaj telo mi lovi.
k'o zlatnik bačen u u vodu duboku
na dno ne tone, pučinom plovi!

Sa ruba beskraja vetrovi nose
opojne mirise mora i soli,
k'o ptice pale na tvoje kose,
pa svakim udahom više se voli!

Samo ne reci reč, baš ni jednu,
ovde su suvišne, vreme im nije,
ne kvari ovu tišinu čednu,
nek' samo srce k'o ludo bije!

I samo ruke neka se spoje,
nek' večnost stane u jedan tren,
i usne tvoje nek nađu moje,
ljubav nek' nose i šapat njen!

Fenix

Dragutin Domjanić
Da mogu...

Da mogu od jada svih,
Od sanja, što budan snih,
Od dana mutnih i punih tuge,
I noći, što bile su beskrajno duge,
Od godina, koje su dušu mi pile,
I suza, što meni se u srcu krile,
Da mogu od želja svih
Stvoriti jedan stih,
Pa da ti ga reći smijem,
I onda da poginem nijem.
Da mogu svoj zanos sav,
Svu vjeru u proljeti mlade
I puste u jesen nade,
I blistavu zimu i bujno ljeto,
Sve, što mi je bilo drago i sveto,
Da mogu svoj život sav
U cvijet pretvorit plav,
Pa da on cvate tek za te,
I tebi da mogu dati taj cvijet,
Tad bilo bi živjeti vrijedno,
I mrijet!

Ujka Paja

Pogovor
Eva Zonenberg

Ova knjiga je svaki put pisana za tebe
ostavljam je između susretnutog i nesusretnutog
između mene i tebe
između onog koji je naučio da ne bude
i onog koji je to primetio
ne upisujem posvetu jer su posvete za sve
ova knjiga je samo tvoja
ponesi je sa sobom stavi je na policu kada izlaziš
da bi se susreo s onim što si u njoj upamtio
ova knjiga je uvek na tvojoj strani kao amulet
ali ne sreće jer je sreća suviše jednostrana
ne čuva ni od zla već od nečeg goreg
da greškom ne bi obukao na sebe svet
okrenut na levu stranu
u stvari ti si je napisao
čekajući velike stvari
i prepoznajući mnoge male stvari
ne umem da lažem niti da govorim istinu
nadrasla je očigledno i nužno
ne imponuje joj smrtnost
ona je dar susreta koji ne očekujemo
kako je peto godišnje doba počelo u jesen
a završilo se u proleće
kao da su se mladost i starost nebo i zemlja zaljubili
jer je srce čudna zverka: bez godina izvanprostorna
"da" i "ne" prestaju da zvuče kao nekad

Fenix

Mira Alečković
TIHO

Nestajem tako u ovo veče kada se nebo u moru budi,
postajem i ja sama talas,
obalu daleku koji rubi.

Sedim na steni. Ćutim i gledam kako belina
oblaka sivi. Jedinom srcu zapovedam
da smelo, gordo do kraja živi,

da bude čovek, da ne vređa ranu duboku
koja već boli, da tiho, tiho okrene leđa
onome koji ne zna da voli.

Ujka Paja

SVIM ČLANICAMA FORUMA SREĆAN PRAZNIK

ŽENA
Sanda Ristić Stojanović

Ispadne iz razjarenosti proleća,
Sunce joj privezuje puteve uz tišine,
Korak noći je vidi,
Obraslu u dan požude.

Zastakljena u uglovima svoje smelosti,
Ipak razbija staklo sadašnjosti,
Vetrovi joj raspiruju oblike,
Izgnane u obesne dijaloge noći.

Jutro je crta u preneraženim tišinama,
Sklanja njenu Lepotu
U nepoznate glasove postojanja.

Autor Tema: Stihovi (Posjeta: 360910 vremena)

Fenix

Odg: Stihovi

Fenix

Odg: Stihovi

Fenix

Odg: Stihovi

Ujka Paja

Odg: Stihovi

Fenix

Odg: Stihovi

Ujka Paja

Odg: Stihovi

Fenix

Odg: Stihovi

Ujka Paja

Odg: Stihovi

Fenix

Odg: Stihovi

Ujka Paja

Odg: Stihovi