Welcome to Knjige.club
Molimo prijavite se ili registrirajte

Autor Tema: Stihovi  (Posjeta: 132871 vremena)

Online Mila

  • System Administrator
  • *
  • Postova: 2463
  • Thank You: 148122
Odg: Stihovi
« Odgovori #10 u: Lipanj 18, 2021, 12:58:46 poslijepodne »

Sreća



Ne merim više vreme na sate,
Ni po sunčevom vrelom hodu;
dan mi je kad njegove se oči vrate,
i noć kad ponovo od mene odu.

Ne merim sreću smehom, ni time
da li je čežnja moja od njegove jača;
sreća je meni kad bolno ćutim s njime,
i kad nam srca biju ritmom plača.

Nije mi žao što će života vode
odneti i moje grane zelene;
sad neka mladost i sve neka ode;
on je zadivljen stao kraj mene.


Desanka Maksimović




Za nove članove evo post koji vam može pomoći


https://www.knjige.club/obavijesti/kako-do-knjige/#new

Online Ujka Paja

  • VIP
  • *
  • Postova: 1174
  • Thank You: 22170
  • Spol: Muški
  • Loš je miš koji samo jednu rupu ima
Odg: Stihovi
« Odgovori #11 u: Lipanj 19, 2021, 17:37:24 poslijepodne »
UTEHA
Desanka Maksimović

Ako nismo zajedno po aprilskoj gazili travi,
sačekaćemo zajedno prve mirise snega.
Ja volim više zime čistotu mirnu
od bolesnoga dana proljetnjega
kad ruke bez strasti ne mogu da se dirnu.

Živećemo zajedno svečane dane
kad duša počinje tiho da sazreva,
i bivaju pune ploda njene grane,
i o večnosti već kradom sneva.

Smejaćemo se zajedno u večernje čase,
kad se čovek smeje tiše i ređe.
Volećemo se kad počinju da se
života ovog sagledaju međe,

kad ljubavnici postaju jedno drugom
prijatelji blagi i braća.
Rastaćemo se samo pred putanjom dugom
sa koje ne može da se piše,
ni da se vraća.
Knjiga koja nije zavredela da se pročita više puta, nije zavredela da se pročita nijednom.

Online Ujka Paja

  • VIP
  • *
  • Postova: 1174
  • Thank You: 22170
  • Spol: Muški
  • Loš je miš koji samo jednu rupu ima
Odg: Stihovi
« Odgovori #12 u: Lipanj 22, 2021, 21:21:22 poslijepodne »
Čovek
Desanka Maksimović

Poznavala sam u detinjstvu pticu
srca sitnog kao lešnik,
a umrla je od tuge
već u treću zoru
kad su joj ljudi oteli
gnezdo i goru.
I sećam se nekog starog
tužnookog pseta
koje je imalo snage
da skapa od žalosti
kada je nestalo drage
ruke iz koje primalo
milovanja, udarce i kosti.
Samo sam ja preživela
smrt voljenog bića,
i mnogo mi se dragih prijatelja
izgubilo u dubini mraka,
preživela niz izdaja, i kleveta,
i rastanaka,
i opet mi se hoće
sunca i sveta.
Knjiga koja nije zavredela da se pročita više puta, nije zavredela da se pročita nijednom.

Offline Pocahontas

  • VIP
  • *
  • Postova: 374
  • Thank You: 5610
Odg: Stihovi
« Odgovori #13 u: Lipanj 24, 2021, 12:57:35 poslijepodne »
Balada o prolaznosti


Kad lutali smo svijetom
kao raspršeno sjeme,
govorili smo sebi -
to je za neko vrijeme.

I ne znajuć’ da smo
na izgubljenom brodu
mi vikali smo: "Kopno!"
dok gledali smo vodu.

Kad ljubili smo kratko
u tuzi kišne noći,
govorili smo za se
da ljubav tek će doći.

Postavljali smo stvari,
ali opet ne za dugo.
Za sva smo mjesta rekli -
odredit ćemo drugo.

Kad rađala se sreća
i čekala je slava,
pomišljali smo opet -
to nije ona prava.

Kad prijatelja nema,
a dani idu sporo,
govorili smo za se
da vraćaju se skoro.

Gdje najviše smo dali
dobivali smo manje,
ali mislili smo - to je
tek privremeno stanje.

Kad gubili smo život,
govorili smo: "Neka"
i vjerovali čvrsto
da pravi tek nas čeka.

Putovali smo dalje
kad davno već smo stigli.
Tek počeli smo nešto,
a drugo već smo bili.

I ostali smo tako
kraj odlazeće vode,
nerazjašnjeni sasvim
i pomalo van mode.

U započetoj priči
u ljubavi bez traga,
jer svakoj smo se kući
približili do praga.

U privremenom redu
nekorištenih stvari
ni osjetili nismo
da sami smo, i stari.

Dok vjerovali još smo
da svaki put se mijenja,
mi rekli smo si: "Zbogom"
govoreć: "Doviđenja".


- Arsen Dedić-

Online Ujka Paja

  • VIP
  • *
  • Postova: 1174
  • Thank You: 22170
  • Spol: Muški
  • Loš je miš koji samo jednu rupu ima
Odg: Stihovi
« Odgovori #14 u: Lipanj 27, 2021, 09:17:22 prijepodne »
Staze niču i zatiru se
Desanka Maksimović

Iz­me­đu dva pri­ja­te­lja
 kao iz­me­đu dva vr­ta i dve uli­ce
bi­la je naj­pre pu­ta­nja krat­ka,
od dve-tri mo­žda po­dla­ni­ce.

Pr­vo su pri­ja­te­lji mo­gli i šap­ta­ti,
a ču­li su se i po­zdra­vlja­li ru­kom,
ali sta­za je sta­la ra­sti za­tim
i za­tr­pa­va­ti se li­stom i šljun­kom.

Vre­me­nom je po­sta­la du­ga kao re­ka,
ni­su se pri­ja­te­lji mo­gli do­vi­ka­ti,
ni­su ču­li svo­jim re­či­ma od­je­ka,
ni­su se mo­gli iz­bli­za po­gle­da­ti.

Za­tim je sta­za iš­če­zla kao du­ga,
ni da je po­sto­ja­la ne bi se re­klo.
Kao da je ob­ma­na šu­mom pro­te­kla, osta­la je za njom tek pri­gu­še­na tu­ga.
Knjiga koja nije zavredela da se pročita više puta, nije zavredela da se pročita nijednom.

Online Ujka Paja

  • VIP
  • *
  • Postova: 1174
  • Thank You: 22170
  • Spol: Muški
  • Loš je miš koji samo jednu rupu ima
Odg: Stihovi
« Odgovori #15 u: Srpanj 01, 2021, 06:58:03 prijepodne »
Umiranje ljubavi
Desanka Maksimović

To što nismo više volšebnici,
Što ne razumemo šta šapuće granje,
Što priroda govori sa nama
Kao i s drugim svetom,
Što nismo bliski više
Sa kamenom i cvetom –
Ljubavi znači tiho umiranje.

To što nam zvezde opet
Kao i drugima sjaje,
Što se misli vraćaju u trezno stanje,
I kule se oblaka kvare,
Što sve dobija obične oblike stare –
Ljubavi znači tiho umiranje.

To što jasno vidimo sve stvari,
Proleće što nam ne stavlja znak na čelo,
Što život svetlu oljušticu svlači,
I snovi svakog jutra što se smanje,
Što sve se na malu ljudsku meru svelo –
Ljubavi tiho znači umiranje.
Knjiga koja nije zavredela da se pročita više puta, nije zavredela da se pročita nijednom.

Online Ujka Paja

  • VIP
  • *
  • Postova: 1174
  • Thank You: 22170
  • Spol: Muški
  • Loš je miš koji samo jednu rupu ima
Odg: Stihovi
« Odgovori #16 u: Srpanj 03, 2021, 14:23:39 poslijepodne »
Nepoznata u davnini
Stevan Raičković

Gledam te sad odavde: sediš u julskom dvorištu
uramljenom u zidove visoke preko glave.
Tebe posmatraju još i ptice: kao da te mole i ištu.
Mene ne vidi niko. Zurim iz korova i trave

duboko u uglu, u zaturenom skrovištu.
Ovde je hladovina najveća: miriše na vlagu.
Cigle su poda mnom trošne i nešto zelenkaste.
Tebe obliva sunce. Vidim: kupa ti ruku nagu.

Tako je sve oko tebe čisto, u suncu. Moja krv raste
iz mene, kao da otiče nekuda, pa tiho gubim snagu.
Samo da se ne pokrene nešto: neka vrata.
Samo da ne padne neka dunja, između nas, natrula.

Il´ crep da ne pukne iznad, od nečeg: od ptice, od mačijeg bata.
Tišina raste između nas: penje se kao prozirna kula.
Samo da je niko ne dirne, nikad.
Osim ove pesme. O, nepoznata.
Knjiga koja nije zavredela da se pročita više puta, nije zavredela da se pročita nijednom.

Online Ujka Paja

  • VIP
  • *
  • Postova: 1174
  • Thank You: 22170
  • Spol: Muški
  • Loš je miš koji samo jednu rupu ima
Odg: Stihovi
« Odgovori #17 u: Srpanj 08, 2021, 09:30:39 prijepodne »
Sve što živi ožiljak ima
Sergej Jesenjin

Sve što živi ožiljak ima
još iz detinjstva, poseban, ran.
Da nisam pesnik, ja međ svima
bio bih hulja i lopov znan.

Mršav i rasta odveć malena,
međ decom bio sam uvek heroj,
često, često nosa razbijena
vraćo sam se pod krov svoj.

Uplašenoj majci, kad pred nju banem,
reč ceđahu usne krvavo-tmaste:
«Ništa, de! Spotakoh se o kamen,
a već sutra sve će da zaraste.»

Pa i sada, kada se bez traga,
onih dana krv vrela smirila,
nespokojna neka drska snaga
na poeme moje se izlila.

Na već zlatne literarne hrpe;
i u svakom retku što se vije
ogledaju se nekadanje crte
kavgadžije, nemirka, delije.

Ko i nekad imam hrabrost mušku
al nov korak moj se drukče sluša…
Dok mi nekad razbijahu njušku,
sada mi je sva u krvi duša.

Ne velim više majci okrvavljen,
već tom šljamu što cereć se raste:
«Ništa, de! Spotakoh se o kamen,
a već sutra sve će da zaraste.»

Knjiga koja nije zavredela da se pročita više puta, nije zavredela da se pročita nijednom.

Online Ujka Paja

  • VIP
  • *
  • Postova: 1174
  • Thank You: 22170
  • Spol: Muški
  • Loš je miš koji samo jednu rupu ima
Odg: Stihovi
« Odgovori #18 u: Srpanj 12, 2021, 14:24:31 poslijepodne »
Pesma bačijarke
Oskar Davičo

Noći, noći ravna, ej tamni ponore,
vetre zamršeni u šibljaku leske,
maglo, noći hladna, moji prsti gore,
svaki nokat k'o zvezde nebeske.

Tri crna meseca, tri kandže zločina
kruže mi prsima što kroz noć damare
i nadnose travne usne mesečina
nad čin sna, nad strasti što s mene krvare.

O, raskopčajte mi sa duše jeleke,
nek mi iz jeleka k'o dim suknu dojke
da se k'o poplave valjaju niz mrake.

Prazne su bačije, ječe žalopojke;
jaranim tišinu, bratim duge sate
čekajući zalud momke da se vrate.
Knjiga koja nije zavredela da se pročita više puta, nije zavredela da se pročita nijednom.

Online Ujka Paja

  • VIP
  • *
  • Postova: 1174
  • Thank You: 22170
  • Spol: Muški
  • Loš je miš koji samo jednu rupu ima
Odg: Stihovi
« Odgovori #19 u: Srpanj 14, 2021, 14:43:28 poslijepodne »
Ne poj, lepotice, kraj nas
Aleksandar Sergejevič Puškin

Ne poj, lepotice, kraj nas
svoj napev gruzinski pun tuge,
jer potseća me njegov glas
na drugi kraj, na dane druge.

Seća me tvoje pesme moć
i nesputane reči njene
na mesečinu, stepu, noć,
na lik daleke jedne žene.

Taj dragi lik u društvu tvom
kad zaboravu tamnom predam
ti zapevaš i, nošen snom,
ponovo drage crte gledam.

Ne poj, lepotice, kraj nas
svoj napev gruzinski pun tuge,
jer potseća me njegov glas
na drugi kraj, na dane druge.
Knjiga koja nije zavredela da se pročita više puta, nije zavredela da se pročita nijednom.


 

Mail:[email protected]
Copyright © 2023 SMF. All Rights Reserved.