Autor Tema: Stihovi (Posjeta: 142784 vremena)

Fenix

Bilo je nekoć
ANTUN BRANKO ŠIMIĆ

Bilo je nešto lijepo pa prošlo,
– Il tek je sanja to bila –
Ljepše od zvijezda, ljepše od ruža
I smiješka planinskih vila.

Bile su noći mjesečne, lijepe,
I pune radosti vrele.
Bile su bašče mirisa pune,
I ruže cvale su bijele.

Bilo je smijeha, pogleda dugih,
Što sve no izreći znaju,
Bilo je sreće, uzdaha sjetnih,
I himnâ čarobnom maju.

Bila je duša prepuna sunca
I plamne čežnje, što sine
Katkad ko nebom krijesnica sjajna
Pa onda umre i zgine.

Bilo je nekoć. Mrak je sad svuda
I bol, što pali i peče.
Bila je sanja, bila je priča
U jedno najljepše veče.

Ujka Paja

Boginja ljubavi
Nenad Živković

Primećuješ li da poprimam
Oreol sveca?
Poziraću ti za ikonu.
A ti ćeš, opijena mesecom,
Pevati o ljubavi.

Biću orahova ljuska
Na reci tvoje
Nabujale mladosti.

Svetac na kolenima
A nad njim
Boginja ljubavi
Šara noktima.

Kako je lako biti pesnik
U tvojoj blizini.

Fenix

Anđeo bola
SILVIJE STRAHIMIR KRANJČEVIĆ

Duga je umorna noć, crno je nebo i zemlja,
Kroz tu dosadnu tmušu nešto šušti i šapće.
Možda je rosa od suza, što se sa neba vraća
Pa tiho na jadnike kaplje…

U gomili gospodskih kuća, u sjaju čarnih tapeta,
Nižu se kutići tajni, mirisni budoari,
Nad njima čađava soba – ta neka nesreća hoće
Uvijek sklad da kvari!

Tu se anđeo bola u vidu svijetloga duha
Nad prazni naginje krevet, da trudnu napipa nogu;
Al ništa – na jastuku samo nešto ostade suzâ,
A jadnik luta – sprema se – Bogu!

Noćna zlokobna ptica vidje sa razvala stara,
Kako se uzmuti voda, kako se pomoli ruka –
I opet umorna noć, i dosadna bezglasna tama
Šuti vrh groba ljudskijeh muka…

Anđeo svetoga bola u vidu svijetloga duha
Stoji uz prazni krevet, eterno pritišće čelo,
I gleda, gdje se iz vode mučena povraća duša
Onamo, gdje joj je ležalo tijelo.

Gleda, kako se tiho nad prazni naginje krevet,
Trula kako se slama čudno svijetliti uze,
I sveti poljubac čuje, s kojim se mučena duša
Povraća, svoje da poljubi suze.

Gleda, kako se čisti u vlastitoj krvi i znoju,
U suzama srca svoga, i kako se diže tada,
O svojem rođenom krilu zapliva lako i voljko
Morem zvjezdanih mirijada…

Dolje – pod oblačjem tamnim crno je nebo i zemlja,
I kroz tu dosadnu tmušu nešto šušti i šapće –
Biti će rosa od suza, što se sa neba vraća,
Pa tiho na jadnike kaplje …

A gore – nad oblačjem tamnim, kud ljudsko ne vidi oko,
Alemi gore sjajni i živi;
Sklopljenih ruku i krila ondje se anđeo bola
Svojijem žrtvama – divi!

Fenix

SJAJ U TRAVI
William Wordsworth

Sada, kada ništa na svijetu na može
vratiti dane prohujalog ljeta,
naš sjaj u travi i blještavost svijeta, ne
treba tugovati,
već tražiti snage u onom što je ostalo i s tim
živjeti.
Zaboravimo, ne radi nas, ne radi zaborava,
zaboravimo da smo se voljeli, da smo se svađali i
da smo bili krivi…
Požurimo s danima i danima što će doći
požurimo sa shvaćanjima, sa svim što me
odvaja od tebe.
Jednom ćeš se vratiti i ubrati cvjetove
koje smo zajedno mirisali i gazili
ali, tvoje ruke bit će prekratke, a noge
premorene da se vratiš… bit će kasno.
Možda ćemo se naći jedanput na malom
vrhu života i neizrečene tajne,
htjet ćemo jedno drugom reći, al’ proći
ćemo jedno kraj drugog kao stranci.
Jedan skrenuti pogled bit će sve što ćemo
jedno drugome moći dati.
Zaboravit ću oči
i neću promatrati zvijezde koje me na
tebe neobično podsjećaju.
Ne boj se, jednom ćeš se zaljubiti,
al’ ljubit ćeš zato što će te nešto na toj ženi podsjećati na mene.
Ne otkrivaj svoje srce ljudima jer u njima vlada kob i egoizam!
Život je borba – nastoj pobijediti,
ali ako izgubiš – ne smiješ tugovati.
Cilj života je ljubav – a ona traži žrtve…
Bio si moje veliko proljeće,
uspomena koja će dugo živjeti u budućnosti,
koje ću se sjećati.
Osjećat ću tugu jer sam tebe voljela,
bit će to ironija tuge…
Nestat će sjaja u travi,
nestat će veličanstvenost svijeta.
Ostat će samo blijeda slika onoga što je prošlo.

Ujka Paja

Poetika žudnje
Rina Sing

Pobacaj noćas sve svoje hartije
odloži pero
pusti da ti prsti pišu po mom telu,
neka je prazna stranica,
neka je reč,
jedna rečenica,
napiši pesmu.

Ako mi tvoja gramatika povredi kožu,
ako uzdahnem, ako jauknem,
neka ti zagrljaj bude još jači,
i ako tvoji prsti stanu da mucaju
umoči ih u noć
i počni iznova.

Popuni moje margine,
uguši me jezičkim pravilima,
ispravi slovne greške ovog ludila
koje stvaraš,
usnama izbriši sve čemu tu nije mesto.

Pod tvojim prstima nastaje
štivo koje me čita,
napisano ima uvid
u stranice mog života
oživele
tvojim dodirom
ove noći.

Fenix

TRENUTAK SMO ZAJEDNO BILI
MIHAIL LJERMONTOV

Trenutak smo zajedno bili,
No vječnost je ništetna pred njim!
U poljubac čuvstva smo slili
I spalili poljupcem jednim.
Zbogom! Jer ljubimo kratko
Čemu da tuga te steže!
Razdijelit se ne bje nam lako,
No sastat se bilo bi teže!

Ujka Paja

Sam u noći idem prema drumu...
Mihail Jurjevič Ljermontov

Sam u noći idem prema drumu,
Što kroz maglu bljeska se u gori.
Sad pustinja nemo sluša boga,
I sa zvezdom zvezda sada zbori.

Veličanstvom sijaju nebesa,
Plavim sjajem nebo zemlju zali.
Šta to bolno oseća mi srce?
Čeka l' nešto il' za nečim žali?

Ne nadam se ničem od života,
Niti žalim za ičim što minu.
Samo mira tražim i slobode,
Zaspat' žudim – nestati u tminu.

Al' ne žudim hladni san mrtvaca;
Navek zaspat' ja bih hteo tako,
Da mi život u grudima dršće
I da grudi dišu mi polako.

Da noć i dan, mazeći mi uho,
O ljubavi slatki glas mi zbori,
Da nada mnom silan, večno zelen,
Stari hrast se njiše i šumori.

Ujka Paja

Da si blizu
Vesna Parun

Da si blizu, naslonila bih čelo
na tvoj štap i nasmiješena
ovila bih ruke oko tvojih koljena.
Ali nisi blizu i moja ljubav za tobom nespokojna
ne može da usne ni u noćnoj travi
ni na valu morskom, ni na ljiljanima.

Da si blizu. Da si barem tako nestalno blizu
kao kišni oblak nad izgubljenom kućom u dolini.
Kao nad morem surim krik galeba što odlijeće
pred dolazak oluje u večer punu briga.
O da si barem tako tužno blizu
kao cvijet što spava zatvorenih očiju
pod bijelim pokrovom snijega u tišini
kamenih šuma, čekajući proljeće.

Da si blizu, o moj hladni cvijete.
Samo jednom kretnjom da si blizu
neveselim vrtovima mojim
što već sahnu, klonuli od bdijenja.

Ali, noć je i svijet je daleko
a ja ne znam mir tvoj.
Ptice moje s tvojih su grana sašle.
I sjaj zore iz mojih zjena odlazi zauvijek
u uvrijeđenu zemlju zaborava
u kojoj je neznano ime ljubavi.

Ujka Paja

Posle poljupca
Rofu Miki

"Spavaš li?"
"Ne", odgovori.

U maju,
u podne,
u cvatu.

Na suncu,
na travi, kraj jezera
"Umreti tako, sklopljenih očiju"
devojka reče.

Fenix

VOLIM TE
Paul Éluard

Volim te za sve žene koje nisam upoznao
Volim te za sva vremena u kojima nisam živio
Zbog mirisa velike pučine i mirisa topla kruha
Zbog snijega što se topi i prvih cvjetova
Zbog čednih životinja kojih se čovjek ne plaši
Volim te zbog voljenja
Volim te zbog svih žena koje ne volim
Jedino u tebi ja se dobro vidim
Bez tebe ne vidim ništa nego široku pustoš
Između nekad i danas
Postojale su sve te smrti što sam ih
ostavio za plotom
Nisam mogao probiti zid svog ogledala
Morao sam učiti život slovo po slovo
Kako se zaboravlja
Volim te zbog tvoje mudrosti koja nije moja
Zbog zdravlja
Volim te unatoč svim obmanama
Zbog tog besmrtna srca što ga ne zadržavam
Ti misliš da si sumnja a nisi nego razum
Ti si veliko sunce što mi na glavu sjeda
Kad sam siguran u sebe sama.

Autor Tema: Stihovi (Posjeta: 142784 vremena)

Fenix

Odg: Stihovi

Ujka Paja

Odg: Stihovi

Fenix

Odg: Stihovi

Fenix

Odg: Stihovi

Ujka Paja

Odg: Stihovi

Fenix

Odg: Stihovi

Ujka Paja

Odg: Stihovi

Ujka Paja

Odg: Stihovi

Ujka Paja

Odg: Stihovi

Fenix

Odg: Stihovi