Welcome to Knjige.club
Molimo
prijavite se
ili
registrirajte
1 Sat
1 Dan
1 Tjedan
1 Mjesec
Beskonačno
Search
Forum
Prijava
Registracija
Knjige.club
»
Caffe
»
Caffe club
(Moderator:
Koketa
) »
Stihovi
« natrag
naprijed »
Ispis
Str:
1
...
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
Dolje
Autor
Tema: Stihovi (Posjeta: 342011 vremena)
Fenix
Administrator
Postova: 419
Thank You:
592
Odg: Stihovi
«
Odgovori #260 u:
Kolovoz 23, 2024, 19:31:35 poslijepodne »
Ümit Yaşar Oğuzcan
OGLEDALO
Jedino moje oči i dalje liče na mene
I moji tužni pogledi
Ja sam na ogledalima
Gdje nema mojih misli
Ne, nije laž da sam se promijenio
Sada me svaka pjesma rasplače
Ne izludi čovjeka vrijeme
Već ne zaboraviti na vrijeme je uništavajuće
Vrijeme je bilo to koje je odletjelo
Vrijeme je vladalo mislima mojim
Tamo gdje snove nisam imao
Ko zna gdje je sada moja prva ljubav?
Smrt je prvo odnijela moje uspomene
Na ogledalu vremena vidio sam smrt
Evidentirano
Naše strasti su prave ptice feniksi - kad stara izgori, iz njenog pepela se odmah diže nova.
Fenix
Administrator
Postova: 419
Thank You:
592
Odg: Stihovi
«
Odgovori #261 u:
Kolovoz 24, 2024, 21:10:28 poslijepodne »
Federico García Lorca
GITARA
Počinje tužaljka
gitare.
Razbijaju se kupe
praskozorja.
Počinje tužaljka
gitare.
Zalud ju je šutkati.
Ne možeš je
ušutkati.
Plače monotona,
ko što plače voda,
ko što plače vjetar
na snježištu.
Ne možeš je
ušutkati.
Plače zbog stvari
dalekih.
Pijesak toplog Juga
što traži kamelije bijele.
Plače strijelu bez cilja,
Veče bez sutra
I prvu mrtvu pticu
Na grani.
Oh, gotovo!
Srce ranjeno
Sa pet mačeva.
Evidentirano
Naše strasti su prave ptice feniksi - kad stara izgori, iz njenog pepela se odmah diže nova.
Fenix
Administrator
Postova: 419
Thank You:
592
Odg: Stihovi
«
Odgovori #262 u:
Kolovoz 25, 2024, 10:52:33 prijepodne »
William Shakespeare
Sonet 43
Kad ih sklopim, oči vide najjasnije,
Jer vazdan motre stvari beznačajne;
Al gledaju tebe u snu, kada spijem,
Pa sjajeć u mraku, mrak proniču sjajne.
Tada ti, rad čije sjene sjene sjaje,
Što bi bio sretan lik lik tvoje sjene
Jasnom danu s tvojim još jasnijim sjajem,
Kad sjen tako blista kroz nevidne zjene!
Što bi, velim, bile blažene mi oči
Da po životvornom danu tebe vide,
Kad ti lijepa krnja sjen u mrtvoj noći
U oči bez vida kroz san teški ide!
Svaki dan je noć dok tebe ne ugledam,
A noć svijetli dan kad san me tebi preda.
Evidentirano
Naše strasti su prave ptice feniksi - kad stara izgori, iz njenog pepela se odmah diže nova.
Ujka Paja
Moderator
Postova: 1398
Thank You:
32811
Spol:
Loš je miš koji samo jednu rupu ima
Odg: Stihovi
«
Odgovori #263 u:
Kolovoz 28, 2024, 10:06:21 prijepodne »
San u podne
Momčilo Nastasijević
Topal sam ćuv,
prolećem ti podunem.
Đurđevska noć
nad pupoljima tako,
pupi mi pupila, mala.
Plameno mi se izvijaš u cvet.
Po kosi rojem ti pale zvezde,
il zraku sunca u vitice oplela.
Vrelini ovoj
brizgaj, o brizgaj, vrela.
To iza sna, znam,
zlatan prah ostane po njoj.
I u poljupcu
prezrele breskve slast.
Zri ljubav. Podne.
Evidentirano
Knjiga koja nije zavredela da se pročita više puta, nije zavredela da se pročita nijednom.
Fenix
Administrator
Postova: 419
Thank You:
592
Odg: Stihovi
«
Odgovori #264 u:
Rujan 08, 2024, 19:54:16 poslijepodne »
Saša Mićković
ČEŽNJA
Beskrajima lutam, ne bih li te sreo,
ozarenu svetlom i mirisnim daškom,
i tkam te od želja, vajam zlatnim praškom,
u sebe sam tvoje nemire upreo.
Razotkrivam želje koje želiš skriti,
da podeliš s nekim možda hoćeš čežnju.
Daj, na dlan mi razli tu dušicu nežnu,
u trenu će vatra strasno nas obliti.
Ipak, samo ćuti, paučina hvata
sve čega se ovih dana samo taknem.
I kako od sebe takvog da umaknem,
kada mi se život ko jedro lomata?
Zaboravu sa mnom hajde se pridruži,
o, čežnjo, bar licem još nam dugo kruži!
Evidentirano
Naše strasti su prave ptice feniksi - kad stara izgori, iz njenog pepela se odmah diže nova.
Semir
Aktivan Član
Postova: 117
Thank You:
319
Spol:
Odg: Stihovi
«
Odgovori #265 u:
Rujan 08, 2024, 21:02:58 poslijepodne »
Dušo
Kahlil Gibran
Dušo da ne stremim Vječnosti ne bih čuo
melodiju koju samo Vrijeme pjeva
Već bih život prekratio i od tijela načinio
tajnu koju groblje skriva.
Kad se ne bih dušo kupao suzama
i bolom ukrašavao oči
Živio bih slijep, sa noktima u očima
i gledao samo u lik tami.
Što je život dušo nego noć u pohodu
a ipak je smjenjuje zora koja traje
Tako mene žeđ u srcu upućuje rajskom vrelu
i gutljaju smrti milosrdne.
Ako dušo neznalica kaže da i duša i tijelo nestaju
da se ne vraća ono što nestane
Reci mu da cvijet nestaje ali ima sjemenku
koja ostaje i tajnu vječnosti krije.
Dušo da ne stremim Vječnosti ne bih čuo
melodiju koju samo Vrijeme pjeva
Već bih život prekratio i od tijela načinio
tajnu koju groblje skriva.
Kad se ne bih dušo kupao suzama
i bolom ukrašavao oči
Živio bih slijep, sa noktima u očima
i gledao samo u lik tami.
Što je život dušo nego noć u pohodu
a ipak je smjenjuje zora koja traje
Tako mene žeđ u srcu upućuje rajskom vrelu
i gutljaju smrti milosrdne.
Ako dušo neznalica kaže da i duša i tijelo nestaju
da se ne vraća ono što nestane
Reci mu da cvijet nestaje ali ima sjemenku
koja ostaje i tajnu vječnosti krije.
Evidentirano
I san sluti da Bog nije Bog pobožnih,već Bog bezbožnih. I da se mora biti bezbožnikom kako bi se postalo bogoizabranikom.
Fenix
Administrator
Postova: 419
Thank You:
592
Odg: Stihovi
«
Odgovori #266 u:
Rujan 13, 2024, 18:52:17 poslijepodne »
William Shakespeare
SONET 116.
Ne bih želio vjenčanju duša vjernih
Zaprjeke dopustit: ljubav ljubav nije
Kad se zbog otkrite promjene promijeni,
Il s kolebljivim kolebljivo se svije.
Oh ne, ona stoji poput vječna znaka
Što ne zadrhće dok gleda olujine;
To je zvijezda lutajućih jedrenjaka,
Vrijednosti neznane, mjerljive visine.
Ljubav nije ruglo vremenu, prem žanje
Svijen srp joj usne i obraze rujne;
Ljubav se kroz tjedne i ure kratkotrajne
Ne mijenja, već trpi sve do kobi sudnje.
Ako se dokaže da sam tu zabludio,
Niti pisah, nit je itko igda ljubio.
Dotle živi ovo i život ti daje
Evidentirano
Naše strasti su prave ptice feniksi - kad stara izgori, iz njenog pepela se odmah diže nova.
Ujka Paja
Moderator
Postova: 1398
Thank You:
32811
Spol:
Loš je miš koji samo jednu rupu ima
Odg: Stihovi
«
Odgovori #267 u:
Rujan 15, 2024, 21:18:35 poslijepodne »
Grozd
Momčilo Nastasijević
I zlatan oblak, dragano,
natopi zemlju pijanstvom.
Ljuškaju vode koritima,
i puca plod.
I tvoje telo, dragano,
ljubavlju prezri, napukne.
Da l' napiti se vina?
Ili od zračna nedira
u zlatnu maglu da presahnemo
za nove zlatne oblake?
Evidentirano
Knjiga koja nije zavredela da se pročita više puta, nije zavredela da se pročita nijednom.
Ujka Paja
Moderator
Postova: 1398
Thank You:
32811
Spol:
Loš je miš koji samo jednu rupu ima
Odg: Stihovi
«
Odgovori #268 u:
Rujan 23, 2024, 10:55:24 prijepodne »
Anabel Li
Edgar Alan Po
U carstvo na žalu sinjega mora –
pre mnogo leta to bi –
življaše jednom devojka lepa
po imenu Anabel Li;
i samo jedno joj beše na umu
da se volimo mi.
U carstvu na žalu sinjega mora
deca smo bili mi,
al volesmo se više no iko
ja i Anabel Li,
ljubavlju s koje su patili žudno
nebeski andjeli svi.
I zato, u carstvu na morskome žalu,
pradavno ovo se zbi
poduhnu vetar noću sa neba,
sledi mi Anabel Li
i dođoše od mene da je odnesu
njezini rođaci svi,
u grob na morskome je spustiše žalu
da večni sanak sni.
Andjele zavist je morila što su
tek upola srećni ko mi
da! zato samo ( kao što znaju
u carstvu onome svi)
poduhnu vetar sa neba i sledi
i ubi mi Anabel Li.
Al mi nadjačasmo ljubavlju one
što stariji behu no mi –
što mudriji behu no mi –
i slabi su andjeli sve vasione
i slabi su podvodni duhovi zli
da ikad mi razdvoje dušu od duše
prelepe Anabel Li
Jer večite snove, dok Mesec sjaj toči,
snivam o Anabel Li
kad zvezde zaplove, svud viđam ja oči
prelepe Anabel Li
po svu noć ja tako uz dragu počivam,
uz nevestu svoju, uz život svoj snivam,
u grobu na žalu, tu ležimo mi,
a more buči i vri.
Evidentirano
Knjiga koja nije zavredela da se pročita više puta, nije zavredela da se pročita nijednom.
Ujka Paja
Moderator
Postova: 1398
Thank You:
32811
Spol:
Loš je miš koji samo jednu rupu ima
Odg: Stihovi
«
Odgovori #269 u:
Rujan 30, 2024, 14:35:00 poslijepodne »
A IPAK, KNJIGE
Česłav Miłoš
A knjige će ipak ostati na policama, odvojena bića,
Jednom stvorena, još mokra
Poput lješnjaka zablistalih pod drvom u jesen,
I dodirivane, otvorene, počele živjeti
Unatoč vatrama na horizontu, dvorcima raznesenim,
Plemenima u pokretu, planetima u kretanju.
«Mi jesmo,» one govore,
Čak i kada im istrgnu stranice, ili im plamen
oliže slova.
Toliko izdržljivije
Nego što smo to mi, čija krhka toplina
Hladi se u sjećanju, rasprši se, nestaje.
Zamišljam zemlju kada mene više neće biti:
Ništa se ne događa, nema gubitka, još uvijek je čudna parada,
Ženske haljine, orošeni ljiljani, pjesma u dolini,
Pa ipak knjige će biti na policama,
Dobro pristigle, nastale od ljudi ali isto i od zračenja, visina.
Evidentirano
Knjiga koja nije zavredela da se pročita više puta, nije zavredela da se pročita nijednom.
Ispis
Str:
1
...
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
Gore
« natrag
naprijed »
Knjige.club
»
Caffe
»
Caffe club
(Moderator:
Koketa
) »
Stihovi
Mail:
[email protected]
Copyright © 2025 SMF. All Rights Reserved.