Welcome to Knjige.club
Molimo prijavite se ili registrirajte

Autor Tema: Stihovi  (Posjeta: 78176 vremena)

Offline Ujka Paja

  • Uploader
  • *
  • Postova: 802
  • Thank You: 13058
  • Spol: Muški
  • Loš je miš koji samo jednu rupu ima
Odg: Stihovi
« Odgovori #130 u: Srpanj 09, 2022, 11:04:07 prijepodne »
Vikalica Živane sa Subjela ali koja je iz oblaka zinula
na njene štale, ambare, voćnjake, useve, kuće i groblja

Ljubomir Simović

Stani, alo! Natrag, alo!
Suknju dižem iznad glave, alo!
Gledaj, alo! Nagledaj se, alo!
Dobro gledaj, alo, da bi znala,
ako bi zagrizla na šta si zinula,
kakva bi te ala progutala!

Poješće ti konje do potkovica!
Poješće ti jezik, srce, krila,
kandže, perje, i ostalo salo!
I sve će joj, alo, biti malo!
Još bi trista stotina takvih ala
u ovu alu nad alama stalo!

Gladni mesa, žedni krvi, doleteli
na krilatim konjima bez uzda,
pogledajte kako zija, kako zeva,
peć, pećina, provalija, ala,
koja bi vas nadušak progutala,
mračni oblaci, zinuli na sva usta!

Zadižem prtenu suknju iznad glave:
evo ovom te alom teram, alo!
Ako više sebi želiš dobra
no što nama misliš zala, alo,
beži, alo, glavom bez obzira,
da te ono na šta si zinula
ne bi progutalo!
Knjiga koja nije zavredela da se pročita više puta, nije zavredela da se pročita nijednom.

Offline Ujka Paja

  • Uploader
  • *
  • Postova: 802
  • Thank You: 13058
  • Spol: Muški
  • Loš je miš koji samo jednu rupu ima
Odg: Stihovi
« Odgovori #131 u: Srpanj 13, 2022, 20:18:44 poslijepodne »
LJUBAVNO PROSTRANSTVO
Duško Trifunović

Volim te samo toliko koliko mogu da te prežalim
Od težine reči vazduh se sabija
i naša ljubav se puni ekrazitom
Što god si ti dalje
to je veći prostor što pripada nama
i svet izgleda pitom
Ako si ti kraj mora
do mora sve je naše
Ako si navrh planine
ili na starom mestu u aleji
ili u prošlosti s robljem u Misiru
ili u budućnosti na Kasiopeji
Što god si dalje
to je veći prostor što pripada nama
To prostranstvo opravdava postojanje moje duše
među drugim svetinjama.
Knjiga koja nije zavredela da se pročita više puta, nije zavredela da se pročita nijednom.

Offline Ujka Paja

  • Uploader
  • *
  • Postova: 802
  • Thank You: 13058
  • Spol: Muški
  • Loš je miš koji samo jednu rupu ima
Odg: Stihovi
« Odgovori #132 u: Srpanj 23, 2022, 20:52:37 poslijepodne »
Beskonačni san
Zal Kop

Uspinjem se tvojim tijelom i ti ne dvojiš,
među grudima gdje me pogledom smještaš,
otkrivaš razlog svih mojih uzdaha i čežnji.
U zvjezdanom obrisu tvoje kose zastajem,
a ti vrelinom usana smiruješ moje molitve,
premještaš otkucaje u bedra i sazrijevaš.

Plamtim silinom dok se oko struka izvijaš.
Među nogama pratim sve tvoje pokrete
i kao mjesečina razvlačim prstima dodire.
Vlažnom dolinom rajskih mirisa prilazim
i savijen u želju tiho promatram usjeke,
kojima se plodovi nižu u probirljive strasti.

Ljubim po trbuhu odsjaj zvjezdanih noći
i jezikom klizim prozirnim kapima požude,
pa me u zanosu dočekuješ, opijaš i sladiš.
Nježnim milovanjima zatvaraš moje pore,
u beskrajnu dubinu blaženstva me uvlačiš
i oko sebe tople privijaš, osjećaš i čuvaš.

Preko vrhova tvoga tijela gledaš kako stižem
i kako se dolinom puti nezaustavljivo širim,
pružaš ruke i u njima moj osmjeh odmaraš.
Ljubavnice, kad me tako mekom kožom maziš,
a bezbrojnim uzdisajima dojiš i stalno primaš,
tad u beskonačnom snu moje tijelo držiš.
Knjiga koja nije zavredela da se pročita više puta, nije zavredela da se pročita nijednom.

Offline Ujka Paja

  • Uploader
  • *
  • Postova: 802
  • Thank You: 13058
  • Spol: Muški
  • Loš je miš koji samo jednu rupu ima
Odg: Stihovi
« Odgovori #133 u: Srpanj 29, 2022, 15:51:44 poslijepodne »
Ima nešto u tom što me nećeš
Duško Trifunović

Ima nešto u tom što me nećeš,
ostavljaš mi vremena za druge.
Vidim kako veselo oblećeš
kao leptir oko moje tuge

Ima nešto u tom što me nećeš,
nešto čemu sama ne znaš ime.
Sve što kažeš na šalu okrećeš,
a sve znači - ne zaboravi me.

Ima nešto u tom što me nećeš,
od te laži načisto umreću.
Ima nešto u tom što me nećeš
i u tome što ja tebe neću.
Knjiga koja nije zavredela da se pročita više puta, nije zavredela da se pročita nijednom.

Offline Ujka Paja

  • Uploader
  • *
  • Postova: 802
  • Thank You: 13058
  • Spol: Muški
  • Loš je miš koji samo jednu rupu ima
Odg: Stihovi
« Odgovori #134 u: Kolovoz 02, 2022, 14:50:37 poslijepodne »
Ne volim te više
Željko Krznarić

Ne volim te više da znaš
ali uvijek mi tako ponekad
u vremenu dođeš
pa pomislim da si mi sve na svijetu
i ne mogu ni zamisliti
kako ležiš u nekom drugom krevetu
a ista si i kad kiša pada i kad hlače obučeš
i kad suknju skidaš
a ne plačeš nikad
jednog ću te dana ubiti zbog svega
jer si tako slatka
bezobrazna i kratka
ako ne računam noge
jer si fina djevojčica
i najhrabrija kurva
jer si mi u oči ušla
bez kucanja i srama
ubit ću te prije spavanja
da se probudiš kao dama
da imaš pune sobe ljubavi
kao zimnicu spremne
i ne volim te više da znaš
i sve će novine pisati o tome
u restorane više nećeš ući
ludo moja mala
neugledna plava
predivno stvorenje božje i moje
raspitaj se kod prijatelja
što je još tvoje
a što meni pripada
raspitaj se jer ne dam ti više
ni da misliš
ubit ću te što se skitaš svijetom
policija će te tražiti
što bludničiš s ljetom na javnom mjestu
pa ćeš onda opet k meni
dovoditi ljude
da me ubijaju dugo i da se čude
što voliš na meni
i ne volim te više da znaš
ali te tražim
jer si tako prosta i slatka kao sirup
jer si tako divlja
kad ti vrat zagrizem
a baš nikakva nisi kad te zubi bole
neću više ni da mislim o tebi
dok si od mene daleko
što ja znam ljubi li te netko
jer ti je toplo u sobi
bezobraznice mala
igraj se još malo
dok mi mrak ne padne u krevet
ludo
čekam te i sutra
kao uvijek u devet.
Knjiga koja nije zavredela da se pročita više puta, nije zavredela da se pročita nijednom.

Offline Ujka Paja

  • Uploader
  • *
  • Postova: 802
  • Thank You: 13058
  • Spol: Muški
  • Loš je miš koji samo jednu rupu ima
Odg: Stihovi
« Odgovori #135 u: Kolovoz 07, 2022, 12:00:16 poslijepodne »
Epitafi sa "Privatnog groblja"
Alek Marjano

KAFANSKA PEVAČICA
Putniče, kad bude
doba gluvo,
dođi da ti nešto
otpevam na uvo.

POLIGLOTA
Šesnaest živih jezika
govorio sam tečno,
a sad ću se
jednim mrtvim
služiti večno.

LAKA ŽENA
Ta sudbina
baš je naopaka:
ni lakoj ženi
zemlja nije laka

PATRIOTA
Svi koji ovuda
prolazili budu
nek vide kako
grlim rodnu grudu.

FILOZOF
I ne saznadosmo
ko smo,
a već odosmo,
već odosmo.
Nerešena ostade dilema,
a već nas nema,
već nas nema.
Knjiga koja nije zavredela da se pročita više puta, nije zavredela da se pročita nijednom.

Offline Ujka Paja

  • Uploader
  • *
  • Postova: 802
  • Thank You: 13058
  • Spol: Muški
  • Loš je miš koji samo jednu rupu ima
Odg: Stihovi
« Odgovori #136 u: Kolovoz 11, 2022, 07:41:22 prijepodne »
Sve je kao
Enes Kišević

Dan je, kao, sunčan
Ti si, kao, veseo
Prolaziš, kao, ne vide te

Svima je, kao, lijepo
Svima je, kao, dobro
Svima je, kao, ludo...

I ti si, kao, sretan!

Živi se, kao u moru
Ptice su, kao slobodne
Budućnost, kao na dlanu

Savjest je, kao, čista
I sunce je, kao, jasno
O srce, kao, pjevaj

Svi, kao, brinu o svima
Svatko je prijatelj, kao
Svima je, kao, stalo do tebe
I do svijeta...

I dan, kao, ode
I ti se, kao, smiješiš
I ništa te, kao, ne boli...
Knjiga koja nije zavredela da se pročita više puta, nije zavredela da se pročita nijednom.

Offline Ujka Paja

  • Uploader
  • *
  • Postova: 802
  • Thank You: 13058
  • Spol: Muški
  • Loš je miš koji samo jednu rupu ima
Odg: Stihovi
« Odgovori #137 u: Kolovoz 15, 2022, 10:10:50 prijepodne »
Lidiji - Oda
Fernando Pessoa

Dođi, sjedni do mene, Lidija, na obali rijeke.
Mirno gledajmo kako teče i naučimo od nje.
da život prolazi, a mi se ne držimo za ruke
(Držimo se za ruke)

Onda ćemo misliti, velika djeca, da ovaj život
prolazi i ne staje, ništa ne ostavlja i ne vraća se,
odlazi prema dalekom moru, odlazi Sudbini,
dalje od bogova.

Opustimo ruke jer nije vrijedno da se umaramo.
Uživali, ne uživali, prolazimo kao rijeka.
No treba znati prolaziti sasvim spokojno
i bez velikih uzbuđenja.

Bez ljubavi, bez mržnje i strasti koje podižu glas,
bez zavisti koja previše uznemirava oči,
bez briga, jer i s njima rijeka će jednako teći
i uvijek će odlaziti prema moru.

Volimo se spokojno, misleći da možemo,
ako hoćemo, izmijeniti poljupce, zagrljaje, milošte,
ali bolje je da sjedimo jedno pored drugoga
i da gledamo kako rijeka teče.

Naberimo cvjetova, uroni u njih i ostavi ih
u svom krilu, nek njihov miris blaži ovaj trenutak-
ovaj trenutak kada smireni ne vjerujemo ni u šta,
nevini pogani propadanja.

Bar ćeš se, ako postanem sjena, sjetiti mene poslije,
a da te sjećanje na me neće opeći ni raniti,
jer nikad se ne držasmo za ruke niti se poljubismo,
niti bijasmo drugo osim djeca.

I ako prije mene poneses obol mračnom brodaru,
neću morati da patim kad te se budem sjećao.
Bit ćeš mi blaga u spomenu kad te se sjetim na obali,
tužna poganko s cvijećem u krilu.
Knjiga koja nije zavredela da se pročita više puta, nije zavredela da se pročita nijednom.

Offline Ujka Paja

  • Uploader
  • *
  • Postova: 802
  • Thank You: 13058
  • Spol: Muški
  • Loš je miš koji samo jednu rupu ima
Odg: Stihovi
« Odgovori #138 u: Kolovoz 19, 2022, 09:29:19 prijepodne »
UTEHA
Ljubomir Simović

Zbog zala proklinješ,
a ni za jedno se dobro zahvalio nisi!

Pitaš se od kog je nemilosnog boga,
ili od koga đavola, ovo zlo,
a za dobro pitao nisi od koga je!

Stiskaš glavu šakama, kolenima,
pitaš se čime si ovaj pokor zaslužio,
a čime si dobro zaslužio pitao nisi!

Ustaj, otri te suze, ne cvili tu,
umij se, očešljaj se, uljudi se,
i gledaj da odsad
sa tom krvavom suzom u srcu živiš
ko što si dosad
s veselom vodom kroz livade, živeo!
Knjiga koja nije zavredela da se pročita više puta, nije zavredela da se pročita nijednom.

Offline Ujka Paja

  • Uploader
  • *
  • Postova: 802
  • Thank You: 13058
  • Spol: Muški
  • Loš je miš koji samo jednu rupu ima
Odg: Stihovi
« Odgovori #139 u: Kolovoz 23, 2022, 06:55:02 prijepodne »
SMRT PESNIKOVA
Ljubomir Simović

Kad pesnik umre
smrt skine maglu s njegovih stihova,
gradovi osvanu zaista na nebu,
jedna jabuka puna ptica zaplovi niz oganj.

Kad pesnik umre
zašumi iznad krošnji
zvezda koja obuhvata ceo nebeski svod,
i pesnik više ne čuje lavež ni zvuke roga;
poraženi svetlošću koju ne vide
gonioci se povlače
u bezimen mrak iz koga su i došli.

Kad pesnik umre
smrt mu donosi pravdu
koju mu život uskraćuje.
U gluvo doba, vetar na gumnu odvaja
čist vazduh i svetlost od ostale pleve.
Pesnik, odeven u dronjke svoje kože,
i mrtav gonjen plamenom preko leda,
s ostatkom svoga užeta, i mrtav
iz nekog drugog sveta kroz nas u treći gleda.

Kad pesnik umre
njegove ptice počnu da lete
nad premlaćenim žitom i morem koje cveta.
Ruža zaista jaše na konju,
čovek u more unosi ženu s kojom je ležao,
i doboše, frule i oružje pšenicom zasipa vetar.

I hrastom razvaljen vazduh,
i surovi narod, i mračna polja, i zveri,
gledaju njegov grob kako se diže u svet
progoneći one pred kojima je bežao
Knjiga koja nije zavredela da se pročita više puta, nije zavredela da se pročita nijednom.


 

Mail:[email protected]
Copyright © 2021 SMF. All Rights Reserved.