Povratak
Antun Branko Šimić

Ti i ne slutiš
moj povratak i moju blizinu.

U noći kada šumi u tvom uhu tiha mjesečina,
znaj:
ne korača mjesečina oko tvoje kuće.
Ja lutam plavim stazama u tvojem vrtu.

Kad koračajući cestom kroz mrtvo svijetlo podne
staneš
preplašena krikom čudne tice
znaj:
to krik je moga srca s bližih obala.

I kad kroz suton vidiš crnu sjenku sto se miče
s onu stranu mrke mirne vode
znaj:
ja koračam uspravan i svečan
kao pored tebe.