Živim u maloj planinskoj varošici. Svi smo u dugovima do grla. Turistička sezona je ravna nuli – nikoga nema, nitko ne dolazi, nitko se ne najavljuje da će doći. Iznenada u Markov pansion dođe neki stranac i traži apartman. Naravno da ima slobodnih! Stranac ostavi 100 eura na recepciji, uzme ključ i ode ručati i obići apartman. Marko zgrabi lovu i otrči do mesara da mu vrati dug za nabavljeno meso.

Mesar uze novce i ode vratiti dug svom dobavljaču. Ovaj otrči do farme da plati prase seljaku za koje je dugovao još od Božića. Seljak uze novce i otrči do lokalne 'ženske' koja mu je duže vrijeme davala na kredit i zaprijetila da će početi zaračunavati i kamatu. 'Ženska' uleti u Markov pansion da plati dugovanja za sobu još od prošle godine. Marko uzme novce, a stranac siđe u tom trenutku i reče da mu se apartman ne sviđa.
Ovaj mu vrati njegovih 100 eura i stranac ode. Svi u našem mjestu su zaključili da nije bilo neke velike zarade, ali su bar uspjeli vratiti dugove i da se ipak dobro živi.