51
52
Caffe club / Odg: Stihovi« Zadnji post od Fenix u Veljača 13, 2025, 16:41:09 poslijepodne »Slavko Mihalić PRIBLIŽAVANJE OLUJE Pogledaj one oblake, Vera, zašto šutiš Nisam, zaboga, životinja, ali evo kiše Kako je naglo zahladnjelo Daleko smo od grada U redu, Vera, nikad neću zaboraviti što si mi darovala Mi smo sada jedno i čemu govoriti Žuti oblaci obično donesu tuču Sve je već nijemo, zrikavci i žito Ako ti želiš, možemo i ostati Bojim se za tebe, za mene je svejedno Gromovi su opasni u poljima A mi smo sada najviši (i tako prokleto sami) Mnogi će ratar večeras kukati nad zrnjem rasutim iz klasja Ne bih mogao pristati da toliko ovisim o mijenama Ne plači, Vera, to su samo živci I oni slute oluju Kažem ti, život je u svemu mnogo jednostavniji Evo i prvih kapi, sad će početi urnebes Zakopčaj haljinu, gle se i cvijeće zatvara Ne bih si oprostio da ti se nešto dogodi Dakako, ovo će mjesto u mojem sjećanju ostati sveto Molim te brže koračaj i nemoj se osvrtati 53
Caffe club / Odg: Smiješne slike« Zadnji post od Batman u Veljača 10, 2025, 03:33:08 prijepodne »![]() 54
Caffe club / Odg: Stihovi« Zadnji post od Ujka Paja u Veljača 09, 2025, 16:55:50 poslijepodne »OBOJILA SI MOJ SVIJET Mario Glavaš Obojila si moj svijet i kako ne razumiješ nekad kad ti se činim neaktivan i umoran da ja ustvari uživam u tebi kad sviraš klavir kad praviš jelo plačem od sreće koliko mi daješ ti nisi svjesna, budalo, da držiš moje srce u ruci i pumpaš ga. 57
Caffe club / Odg: Smiješne slike« Zadnji post od Batman u Veljača 09, 2025, 04:33:53 prijepodne »![]() 58
Caffe club / Odg: Mačke, mačke i mačke - sve za mačkoljupce« Zadnji post od Praetorious u Veljača 08, 2025, 12:57:22 poslijepodne »![]() Sad mogu i da levitiraju! Karamba i karambita! 59
Caffe club / Odg: Stihovi« Zadnji post od Fenix u Veljača 07, 2025, 19:27:01 poslijepodne »Slavko Mihalić NE OSVRĆI SE NIKAD Ne osvrći se nikad i ne misli često na neku davno pređenu stazu jer sve što je bilo više biti neće i svi smo mi ovdje samo u prolazu. Ne plači za igračkom što je slomljena, jer svi smo mi igračke u nečijoj ruci, sudbina je ona koja konce vuče i kada smo sretni, i kad smo na muci. Ne, ne misli nikad da je moglo drugačije ne tuguj za cvijetom što u tebi vene, jer sve tvoje tuge, kad proleti vrijeme bit će jednog dana samo uspomene. Ne čeprkaj mnogo po prošlosti svojoj i ne skupljaj po njoj mrve prošle sreće, jer i mi smo mrve pod nebeskom kapom i sve što je bilo više biti neće. Ne žali za nekim koga više nema, nego reci samo: lijepo nam je bilo Sačuvaj ga negdje u sjećanju svome, kao ptić što se na dnu gnjezda skrio. Ne žali za vinom što je proliveno i ne skupljaj stakla polomljene čaše, jer jedino možeš da ozljediš sebe, a vina još ima prepune su flaše… Ne osuđuj život, ne proklinji snove, ne teži za srećom što je nekad bila. Tek treba sanjati! Tek treba letjeti! A tebi još nisu polomljena krila. I ne misli nikad da ne može bolje, da ne može ljepše, da ne može više, jer ti si još uvijek na početku knjige, koju ovaj život otvara i piše. Ne gledaj daleko i ne traži zvjezdu, što se negdje sjaji na nebu visoko, jer zvjezde su lijepe ali su daleko a najljepša zvjezda sja u tvom oku. I sve što je sada bit će samo prošlost, niko od nas ne zna što ga sutra čeka, a sreća je možda odmah tu, kraj tebe, ni zauvjek prošla, ni tako daleka… |