Od kad su ukinute domaće knjige čitam komentare nekih članova i ne mogu vjerovati. Umjesto da mi koji smo samo samo uživali u knjigama do kojih inače ne bi došli i upoznavali se sa toliko dobrih pisaca za koje nikad nismo čuli budemo zahvalni, neki od nas su uzeli sebi za pravo da zamjeraju i kritiziraju one koji su nam sve ovo omogućili. Zelim vam se svima zahvaliti za svaki osmjeh koji ste mi izmamili novim naslovom za svako putovanje koje ste mi omogućili kroz knjigu. Vi ste moj najbolji lijek protiv tmurne svakodnevnice. Vi ste moj antidepresiv. Hvala vam na svemu. Želim vam svako dobro i kako bi moja baba rekla Bog vam da zdravlja i srice.